Dom kulture Bihać

kc bihać

Hronogram na počiteljskoj tvrđavi iz 1700. godine na kojem stoji "Ključ Bosne je Bihać"[1] samo je jedan od "izvora" s kojega se iščitava važnost grada Bihaća, kako u historijskom, tako i u kulturnome smislu. Bogata, i sigurno, burna historija učinila je da je Bihać danas jedan od kulturnih žarišta Bosne i Hercegovine. Ključni historijski događaji u prošlosti (Prvo zasjedanje AVNOJ-a (26. i 27. 10. 1942.), osnivanje aerodroma Željava (1968.), a samim time i izgradnje vojnih ustanova u Bihaću (zgrade H1 i H2) zatim osnivanje bihaćkih proizvodnih giganta (Kombiteks, Politelenka, Žitoprerada), mnogobrojnih škola, koledža i akademija (a koji su imali popratnu „kulturu“) stvorit će uvjete za razvoj veoma bogatog kulturnog života.

            Hronologija događanja koja su prethodila formiranju današnje Ustanove JU Kulturni centar Bihać počinje, moglo bi se reći, davne 1948. kada projekcijom filma „Hanka“ počinje s radom kino „26. Novembar“ (kasnije preimenovano u Kino „Una“). Općinsko, tada Opštinsko vijeće, rješenjem broj 08-10-57/59 od 30.09.1959. godine osniva potom Radnički univerzitet u Bihaću, koji svojim aktivnostima predstavlja glavni kulturni centar.

            Godine 1977. Zbor radnika tadašnje radne organizacije Radničkog univerziteta „Kasim Ćehajić“ donosi odluku o pripajanju Radne organizacije „Kino 26. Novembar“ Radnoj organizaciji Radnički univerzitet „Kasim Ćehajić“. Odlukom Skupštine opštine Bihać od 29.04.1986. osnovana je zatim Radna organizacija u osnivanju „Prvi kongres USAOJ-a“. Skupština opštine Bihać na sjednici održanoj 13. maja 1991. donijela je odluku o osnivanju JP „Dom kulture“ Bihać, prema kojoj, pored ostalog, javno preduzeće preuzima sva prava i obaveze od Radne organizacije Spomen dom „Prvi kongres USAOJ-a u osnivanju“, a koja istim danom i prestaje s radom. 

            Skupšina Općine Bihać, na sjednici održanoj 27.aprila 1994. donijela je odluku o spajanju Radnih organizacija „Spomen dom Prvi kongres USAOJ-a u osnivanju“ i Radničkog univerziteta „Kasim Ćehajić“ Bihać u jedinstvenu Javnu ustanovu u državnoj svojini po nazivom „Dom kulture“.

            Općinsko vijeće Bihać, na sjednici održanoj dana 29. oktobra 1999. donijelo je odluku o promjeni naziva JU „Dom kulture“ u JU „Kulturni centar“. U članu 4. pomenute odluke navodi se da je djelatnost JU „Kulturni centar“ prezentacija djela iz oblasti: književnosti, filma, teatra, muzike i drugih umjetnosti te organizacija i realizacija drugih kulturnih i sličnih manifestacija. Općinsko vijeće Bihać na sjednici održanoj 13. jula 2007. donijelo je Zaključak kojim se poslovi organizacije i realizacije svih kulturnih manifestacija i programa od značaja za grad i općinu Bihać prenose s Općine Bihać na JU „Kulturni centar“ Bihać, uključujući i Festival scenskih umjetnosti „Bihaćko ljeto“ i produžene aktivnosti uz Festival.

            Kulturni centar danas posluje kao Javna ustanova s ubjedljivo vodećom, a time i nezaobilaznom ulogom kada je u pitanju organizacija kulturnih događaja u gradu. Isto tako važno je istaći da postignuti stepen kvaliteta u radu, kao i spektar njegovog ukupnog djelovanja također učestvuje u konstantnom procesu stvaranja boljih društvenih uvjeta općenito, pa tako, isti sa pravom uživa i epitet strateškog kreatora dublje kulturne politike sa bitnim utjecajem na njeno dalje pozicioniranje ne samo unutar USK-a, već i mnogo šire.

 

Posebna priča - bihaćki tango

 

            U razgovorima s građanima Bihaća, onima koji su bili direktno (kao kreatori) ili indirektno (kao publika) uključeni u rad Doma kulture („Kino 26.novembar“, „Radnički univerzitet“, „Dom USOJA“, „Dom armije“) svi izdvajaju sljedeće događaje kao one koji su obilježili 60-te, 70-te i 80-te godine prošloga stoljeća: na prvome mjestu su kino predstave, zatim recitatorske večeri, večeri plesa, boksersko-zabavne večeri te cirkuske predstave. Posebne priče donosi bihaćki poeta Husein Dervišević koji je u najvećoj mjeri dokumentovao sve događaje, bilo dokumentima ili fikcijom. Kroz sjećanje donosi priču o posjeti kinima i uopće kulturnim dešavanjma: „Lijepe su to bile godine; čitao se „Filmski svet“, „Filmski vjesnik“, „Arena“ i sve što je bilo filmsko, skupljali se filmski plakati i filmski sadržaji“ (Dervišević). Pri svemu tome tražila se karta više, a na projekciji se sjedilo u krilu, kako bi se preprodala karta i „zaradilo“ za sljedeću projekciju. S istim nestrpljenjem su se očekivale cirkuske predstave, posebno kada bi dolazili gostujući cirkusi kao što je, npr. mađarski cirkus „Korona“ ili „Verona“. U Domu armije (sadašnjem Kulturnom centru) priređivale su se raznovrsne priredbe, a Bišćani su imali čak i vlastiti bend „Dječake s Une“ (fotografije u prilogu), kao i plesne večeri: „Voljeli smo te naše matineje, te plesne zabave koje su se inače održavale u kasna nedjeljna popodneva u Domu Armije. Na njih nas nisu puštali bez kravate, koja je bila dodatna ulaznica, pa smo to čudo pozajmljivali od prijatelja, ili iz porodične garderobe“ (Dervišević). Na tim večerima plesao se tango, oni koji su umjeli, a oni koji nisu danima su vježbali na „ucrtanim“ koracima tanga na pločnicima pored Doma.

            Idilu tih kulturnih događaja prekinuli su nemili događaji, kao što su rušenje „Radničkog univerziteta“ što će biti uvertira za nemile događaje 90-tih kada Dom kulutre ne funkcionira, sve do 1994.godine kada je zvanično osnovan Dom kulture.

 

Pozorište osvaja Krajinu

            Od svih kulturnih "priča" nakon rata, ali i zvaničnog preimenovanaja „Doma kulture“, najveća je svakako ona o Festivalu scenskih umjetnosti "Bihaćko ljeto" koja je grad na Uni učinila otvorenom pozornicom kulture, a građane Bihaća ponosnim učesnicima (bilo u kreiranju događaja, bilo kao publike) čemu svjedoči velika posjećenost, ali i posvećenost ovome Festivalu. Naslov "Pozorište osvaja Krajinu" na naslovnici Unsko-sanskog sedmičnika "Krajina", juna 1999.godine označilo je milenijski kulturni preokret, za Bišćane, po riječima bihaćkog poete Huseina Derviševića bilo je to oslobođenje od desetljeća pozorišnog mraka: "Slučajno se to desilo na razmeđu stoljeća, pa, manifestacija (...) pređe iz stoljeća u stoljeće, iz milenija u milenij. Posta brzo dvostoljetna, dvomilenijska. Nešto se mislim, šta bi rekli stari Grci na to. Vjerujem da bi se radovali; živi duh pijerida i nisu postojali uzalud" (Husein Dervišević). Ovaj poeta naglašava kako ti dani "ljeta" ustvari traju cijelu godinu, "Jer mi ljeta povezujemo svako na svoj način; jedne u zimskim danima griju sjećanja na famozne predstave, pa tako ne daju da ljeto ode, a drugi to rade novim idejama, planovima, programima, snovima o novim predstavama, i ono, juni nam cijelu godinu" (H.Dervišević). Povodom deset godina od osnivanja Bihaćkog ljeta, Kulturni centar Bihać je 2009.godine izdao Monografiju "10 godina Bihaćkog ljeta" koja je ovjekovičila ovaj festival na preko 200 stranica što fotografija, što izjava svih onih (značajnijih) ličnosti s kulturne scene, kako Bosne i Hercegovine, tako i regije.

            Anto Marjanović, predsjedavajući Općinskog vijeća Bihać 1999.godine, ističe značaj Sjednice Vijeća 9.marta 1999.godine kada su općinski vijećnici svih parlamentarnih stranaka zdušno podržali ovaj projekat: "Poslije završetka rata, u Bihaću se osjećala silna potreba da materijalni oporavak grada prati kulturna i duhovna obnova. Institucije iz oblasti kulture, kao i zaljubljenici u umjetnost, pokušavali su samoinicijativno organizirati manifestacije kulturnog sadržaja s ciljem osmišljavanja kulturnog života grada" (Anto Marjanović).

            Pored scenskih umjetnosti, Bihaćko ljeto donosi i druge kulturne događaje kao što su književne večeri, promocije knjiga, večeri folklora i modernog plesa te različite (likovne, fotografske, kiparske) izložbe. A sadržaji ovoga tipa sastavni su dio "Ulicom Bišća" druge velike, jesenske manifestacije u organizaciji Kulturnog centra. Od redovnih, već tradicionalnih manifestacija ističe se još "Bazar kulture", ali i mnoge druge, po potrebi organizirane manifestacije koje čine da kultura u gradu na Uni bude dio svakodnevnice, a sve u režiji Kulturnog centra Bihać koji predstava važan, ako ne i ključni, segment ovoga grada.

[1] Maslak, N., Mujadžić, M. "Stari gradovi Unsko-sanskog kantona", Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać i Muzej USK-a, Bihać, 2009.

Adresa

Petog korpusa bb
77000 Bihać
Bosnia & Herzegovina

Godina osnivanja
1948 god.
Odgovorne osobe
Hajrudin Hajrlahović, Mujaga Dedić, Alen Zulić
Nivo
Stanje
Grad

44.81037963, 15.86756135