JASMINA ĐIKOLI: Dom kulture Vratnik – centar velike mahale

Piše: Jasmina Đikoli

 

Dom kulture „Vratnik“ bio je jedan od ukupno 13 domova koji su djelovali u okviru Radne organizacije Dom kulture „Centar“. Dom je sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća dobio i dvije prestižne nagrade: UNICEF-ovu i Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva. Na Vratniku je još od kraja 1940. godine djelovalo Kulturno-umjetničko društvo (KUD) „Bratstvo“. U Domu na Vratniku redovno su igrane predstave, dva puta sedmično prikazivani su filmovi za djecu i odrasle, održavani su koncerti i disko večeri. Veoma poznat bio je i Festival amatera pjevača „Pjevajmo Danu mladosti“. Tokom rata, 1992. - 1995. godine,  Dom na Vratniku često je granatiran, da bi pred kraj rata bio skoro potpuno uništen. Kompletna obnova Doma okončana je tek 2007.godine. Od tada do danas, u Domu skoro da nema zapaženih kulturnih dešavanja, mada općinske vlasti, nadležne za rad i održavanje domova, najavljuju ponovno aktiviranje ove ustanove.

 

 

Centar zbivanja

 

„Taj Dom je bio centar svih zbivanja i mnoge je zarazio pozitivnom energijom. Imali smo priliku gledati kvalitetne filmove, predstave, koncerte te družiti se sa tada vrlo cijenjenim pjesnicima, kao što je Desanka Maksimović, ili glumcima poput Zijaha Sokolovića. Ja sam kroz taj Dom naučio vrijednosti volontiranja za opće dobro“, kaže Vratničanin Nedžad Omerović.

Dom kulture „Vratnik“ bio je jedan od ukupno 13 domova koji su djelovali u okviru Radne organizacije Dom kulture „Centar“, odnosno na području današnjih sarajevskih općina Centar i Stari Grad. Mještani ovog sarajevskog naselja, ali i bivši uposlenici pomenute organizacije, kažu da je Dom na Vratniku bio jedan od najaktivnijih u gradu  te da je, naročito djeci i omladini, nudio kvalitetne edukativne i kulturno-zabavne programe. Dom je sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća dobio i dvije prestižne nagrade: UNICEF-ovu i Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva.

Na Vratniku je još od kraja 1940. godine djelovalo Kulturno-umjetničko društvo (KUD) „Bratstvo“, koje je bilo smješteno u jednom malom prostoru na Vratnik Mejdanu. Zbog razvoja aktivnosti i sekcija, Društvo je trebalo veći prostor te je krajem 50-ih godina, u blizini Lubine džamije, izgrađena zgrada Doma kulture.

Novi Dom imao je veliku kinosalu, biblioteku, te nekoliko manjih prostorija u kojima su, između ostalih, bile smještene kancelarije mjesne zajednice, kluba izviđača, civilne zaštite, Omladinske organizacije „Crvenog krsta“ i dr.

„Arhitektura zgrade je specifična, jer je Dom bio jedan od rijetkih koji je napravljen na dvije etaže i bio je galerijskog tipa. Posebno pamtim enterijer, odnosno drvene stolice u kinosali, te izložene fotografije narodnih heroja“, prisjeća se Mufid Garibija, arhitekt i stanovnik Vratnika.

 

Nagrade i manifestacije

 

Ovaj Dom kulture dobitnik je dviju vrijednih nagrada – Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva za ukupan kulturno umjetnički rad Društva „Bratstvo“, te UNICEF-ove nagrade za aktivnosti vezane za rad s djecom i omladinom, u okviru Manifestacije pod nazivom „Pionirski dani“.  

Bila je to Manifestacija zabavno-edukativnog karaktera koja se od sredine 1960-ih, u Domu održavala svake nedjelje.

„Dolazila su djeca i iz drugih mjesnih zajednica sa područja Starog grada. Osnovci su učestvovali u raznim kvizovima i zabavnim takmičenjima. 'Pionirski dani' redovno su završavani prikazivanjem Disneyevih crtanih filmova“, ističe Omerović i dodaje da je za izuzetno kvalitetan program bio zaslužan upravnik Doma, Marjan Ravlić.

„Marjan, koji nije rođeni Sarajlija, bio je među najomiljenijim i najpoštovanijim ljudima na Vratniku. On je rad Doma podigao na jedan viši nivo. Posebnu je pažnju posvećivao kvaliteti programa, selekciji filmova koji su tu prikazivani, te je imao jedan naročit senzibilitet prema ovoj mahali.“

Osim upravnika, Vratničani se rado sjećaju i bibliotekara Envera, koji je velikom broju djece usadio ljubav prema čitanju i knjigama.

„On bi pozivao djecu s ulice na razgovor o pročitanim knjigama. Razgovarao je s nama i uvijek je znao preporučiti knjigu koja bi nam se svidjela, tako da nismo odustajali od čitanja“, kaže Adnan Hodžić i dodaje kako mu je „očinski odnos bibliotekara“, bio inspiracija da poslije upiše studij komparativne književnosti.“

U Domu na Vratniku redovno su igrane predstave, dva puta sedmično prikazivani su filmovi za djecu i odrasle, održavani su koncerti i disko večeri. Naročito poznat bio je i Festival amatera pjevača „Pjevajmo Danu mladosti“.

“Festival je održavan svake godine pred Titov rođendan, dakle krajem maja. U žiriju su bili predstavnici Radio Sarajeva, a pobjednici su imali mogućnost da snime ploču. Tako je prvu ploču snimila i Hanka Paldum”, kaže Rešad Hadžibajrić, nekadašnji uposelnik Radne organizacije Domovi kulture “Centar”.

U Domu kulture Vratnik, od sredine 60-ih do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća, svirali su mnogi muzičari (Hari Varešanović, Faruk Jažić, Mirsad Omerović, Mustafa Behmen, Nedžad Imamović i tako dalje) i grupe kao što su  Omir, Biseri, Sedam šuma, Zov iz tame i druge.

„Svirali smo plesnu muziku i rock and roll, a pjevali Beatlse, Rolling Stonese, pa pjesme grupe Crveni Koralji, Mikija Jevremovića. Nama je to značilo sve. Ljudi su se uz muziku približavali jedni drugima“, ističe Sead Huseinbegović, koji je kao srednjoškolac svirao u Biserima, ansamblu koji je djelovao u okviru KUD-a „Bratstvo“.

„Svirali smo iz ljubavi. Redovno smo nastupali i u drugim domovima kulture – na Kovačima, na matineji svake nedjelje, potom u domovima na Bjelavama, Sedreniku, Bistriku... Znali smo odlaziti na Širokaču na svirke, pa bismo zimi, jer nije bilo auta, 'rodlama' prevozili instrumente uspinjući se do tamošnjeg doma kulture“, dodaje Huseinbegović, koji je nakon Bisera, od 1973. godine pa sve do kraja rata, bio uposlenik Narodnog orkestra Radio Sarajeva.   

 

Dramska zbivanja

 

Mufid Garibija naglašava kako je pored Manifestacije „Pionirski dani“, te raznovrsnih muzičkih dešavanja, u Domu kulture „Vratnik“ i dramska sekcija bila veoma popularna.

 „Salih Gutić, kostimograf u Narodnom pozorištu i otac glumice Amine Begović, bio je jedan od najaktivnijih članova te sekcije. Osim što je šio kostime, radio je i kao scenograf i glumac. Njegov rad i trud doveli su do stvaranja predstave „Babur-šahova serdžada“, koju je režirao tada vrlo cijenjen glumac Vlado Gaćina. Predstava je prikazivana mnogo puta i sala je uvijek bila puna.“, kaže Garibija.

Djeca uzrasta od 10 do 12 godina učestvovala su u kreiranju predstave „Biberče“ u Domu kulture „Vratnik“, i prema sjećanju stanovnika ovog naselja, predstava je zbog dobrog prijema igrala i u drugim domovima kulture u gradu.

U godini kada je ovaj Dom kulture nagrađen Šestoaprilskom nagradom, s radom je počela i Eksperimentalno-amaterska scena „Žuti nosorog“, koja ostaje upamćena po adaptaciji drame Eugenea Ionescoa „Ćelava pjevačica“.

„Predstava se zvala 'Nije bilo ništa strašno' i igrana je u tri čina, prilikom čega se mijenjala nimalo zahtijevna scenografija. Specifičnost je bila i u tome što je na sceni igrao veliki broj glumaca amatera, među kojima i djeca, te što smo na kraju u salu puštali i golubove...“, prisjeća se Nedžad Omerović koji adaptirao tekst i režirao predstavu.

U zgradi Doma kulture „Vratnik“, osim biblioteke, bile su smještene pošta i apoteka, te je Dom u jednom trenutku djelovao kao kulturno-privredni centar. U Domu je radila i mala kafana te bilijar klub.

Tokom rata, od 1992. do 1995. godine,  Dom na Vratniku često je granatiran, da bi pred kraj rata bio skoro potpuno uništen. Kompletna obnova Doma okončana je tek 2007. godine. Od tada do danas, u Domu skoro da nema zapaženih kulturnih dešavanja, mada općinske vlasti, nadležne za rad i održavanje domova, najavljuju ponovno aktiviranje ove ustanove.

Mufid Garibija smatra da je prestankom rada Doma kulture na Vratniku lokalna zajednica mnogo izgubila.

„Dom je funkcionisao kroz ideju socijalizma, zasnovanom na moralu i socijalnom aspektu. Danas dominiraju nemoral i prljavi kapital. Da bi dom ponovo zaživio, potrebna je ideja, i to skoro revolucionarna.“

Dom kulture