JASMINA ĐIKOLI: Dom kulture u Hrasnici – simbolika mladosti

  • Dom kulture Hrasnica

Piše: Jasmina Đikoli

 

Izgradnja Fabrike motora  "Famos" u Hrasnici, 1950. godine, potaknula je gradnju škola, Doma kulture, zdravstvenog centra, obdaništa, trgovačkih i ugostiteljskih objekata. Dom kulture u Hrasnici otvoren je 23. oktobra 1954. godine. Bio je jedan od najvećih i najreprezentativnijih domova kulture u Sarajevu. U Domu su premijerno prikazivani filmovi, igrane predstave, održavani koncerti, svečani prijemi te različite zabavno-edukativne priredbe. Velika i tada veoma moderna građevina imala je kinosalu sa 416 sjedišta, biblioteku sa čitaonicom, učionicu i opremu za učenje stranih jezika, sale za konferencije i kulturno-umjetničko društvo, tri manje prostorije i veliki restoran. U sklopu Doma djelovalo je Kulturno-umjetničko društvo „Famos“, koje je uključivalo dramsku, muzičku i folklornu sekciju. Među najupečatljivijim događajima u Domu bila je svečanost organizovana povodom otvaranja XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, 1984. godine. Jedan od najznačajnijih posjetioca Doma kulture „Hrasnica“ bio je predsjednik bivše Jugoslavije Josip Broz Tito. U sklopu jedne od tri posjeta FAMOS-u, Tito je 31. decembra 1960. godine bio gost Doma kulture, gdje je u njegovu čast priređena svečanost. Dom kulture u Hrasnici danas ima aktivnu biblioteku i teretanu. Ostale prostorije su prazne i zaključane.

 

 

Veliki i reprezentativni Dom kulture

 

Dom kulture u Hrasnici bio je jedan od najvećih i najreprezentativnijih domova kulture u Sarajevu. U Domu su premijerno prikazivani filmovi, igrane predstave, održavani koncerti, svečani prijemi te različite zabavno-edukativne priredbe.

„Dom kulture je za mene kao neka simbolika mladosti... Mnoga djeca i odrasli su dolazili ovdje i uživali u svakom kutku tog Doma.“, prisjeća se Sabina Avdić, bivša stanovnica Hrasnice, rođena dvije godine nakon što je Dom otvoren.

Izgradnja Doma kulture tekla je paralelno sa izgradnjom do tada malog i nerazvijenog naselja kraj Ilidže i Fabrike motora Sarajevo „FAMOS“. Izgradnja Fabrike počela je davne 1950. godine, a prva proizvodnja koja je izašla na tržište dogodila se 1953. godine. U Hrasnici su, u svega nekoliko godina, pored Fabrike izgrađene dvije škole, Dom kulture, dječije obdanište, zdravstveni centar, sportski centar te nekoliko trgovačkih i ugostiteljskih radnji.

„Moj otac je počeo raditi u FAMOS-u, 1950. godine. Zajedno sa oko 40-ak ljudi, bio je među prvim radnicima te Fabrike... On je također bio među prvima koji su gradili ovaj Dom kulture. I to je jedna simbolika.“, kaže Sabina.

Dom kulture u Hrasnici otvoren je 23. oktobra 1954. godine.  Prema jednom od izvještaja Savjeta za kulturu Sekreterijata Sarajevo, prostorije Doma korištene su za razonodu i kulturno uzdizanje stanovnika naselja Hrasnica.

Velika i tada veoma moderna građevina imala je kinosalu sa 416 sjedišta, biblioteku sa čitaonicom, učionicu i opremu za učenje stranih jezika, sale za konferencije i kulturno-umjetničko društvo, tri manje prostorije i veliki restoran.    

 

Sadržaji za pamćenje

 

Upravnik Doma kulture bio je Dodo Semić. Arhiv BiH posjeduje jedan od njegovih izvještaja upućenih  Savjetu za kulturu Grada Sarajeva, u kojem se navodi  da je tokom sezone 1958/59., Dom posjetilo više od 116 hiljada posjetilaca.

Dokumentovano je kako je te godine, u Domu kulture u Hrasnici prikazano preko 300 filmskih te 16 pozorišnih predstava, kao i da su organizovani mnogi koncerti, plesne večeri, izložbe, akademije i različita predavanja. Posjetioci Doma kulture te su sezone imali priliku gledati čak i pet boks-mečeva.    

Sabina se sjeća da su njeni roditelji, dok je ona još bila dijete, odlazili u Dom kulture na koncerte, na tzv. „Plave večeri“ ili na maskenbal druženja.  Kaže da su u Dom često odlazila i njena starija braća te joj je uvijek bilo interesantno pitanje „šta se to u Domu dešava?“.

U sklopu Doma djelovalo je Kulturno-umjetničko društvo „Famos“, koje je uključivalo dramsku, muzičku i folklornu sekciju.

U monografiji „FAMOS – Fabrika motora Sarajevo 1950-1960“ navodi se da je Društvo djelovalo sve do 1967. godine, te da su članovi društva do tada nastupali ne samo u Domu kulture „Hrasnica“ već i na različitim priredbama i takmičenjima organizovanim širom bivše Jugoslavije. U Domu se igrale predstave pozorišta iz Sarajeva, Zenice, Banja Luke, Beograda i Zagreba.

Gosti hrasničke publike, kako je zapisano u Monografiji, bili su i solisti i ansambli radio i tv stanica bivše Jugoslavije, te mnogobrojni izvođači narodnih i zabavnih melodija.

Krajem 60-ih, sala Doma pretvorena je u TV studio gdje je Radio-Televizija „Sarajevo“ snimala tada vrlo popularnu emisiju „Sreći u susret“.

Safet Avdić, Sabinin suprug, u restoranu Doma kulture radio je kao konobar i šef sale pune 22 godine.

„U Domu su organizovani razni događaji – gostovanja poznatih pjevača i glumaca iz cijele Jugoslavije. Posjetioci su bili najprije radnici FAMOS-a, ali i stanovnici Ilidže i iz grada... Bile su organizovane svečane  premijere filmova, među kojima i 'Sjećaš li se Dolly Bell?' Emira Kusturice... U restoranu je svaku večer svirala muzika. Tu je život bio 'u punom'. Ljudi su bili sretni.“, kaže Safet.

 

Važni gosti i veliki događaji

 

Među najupečatljivijim događajima u Domu Safetu Avdiću bila je svečanost organizovana povodom otvaranja XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.

 „Mi smo se educirali i dugo pripremali za tu svečanost, na kojoj su prisustvovali brojni uzvanici među kojima i Huan Antonio Samaran, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta. Sala je bila specijalno uređena - sva u panoima. Bilo je kao da ste ušli u muzej.“, sjeća se Safet.  

Među značajnijim posjetiocima Doma kulture „Hrasnica“ bio je predsjednik bivše Jugoslavije Josip Broz Tito. U sklopu jedne od tri posjeta FAMOS-u, Tito je 31. decembra 1960. godine bio gost Doma kulture, gdje je u njegovu čast priređena svečanost. U Domu je Tito sjedio i razgovarao sa radnicima FAMOS-a, pjevao i fotografisao se sa svim prisutnima.

Sabina Avdić, po profesiji sociolog,  naglašava kako je Dom kulture bio važan faktor u edukaciji djece, ali i odraslih koji su radili u FAMOS-u.

„Sva djeca su bila učlanjena u biblioteku. Bilo je važno da zavolimo knjigu i steknemo neke radne navike. Za djecu su organizovane i kviz manifestacije, dok su odrasli u Domu mogli posjećivati sale za edukacije. Učili su strane jezike, te pohađali stručne seminare mašinskog, tehničkog ili ekonomskog smjera.“

U Monografiji FAMOS-a navedeno je da je bilbioteka Doma kulture Hrasnica na početku imala oko 13 hiljada knjiga i oko „1.500 čitalaca – stanovnika Hrasnice,  najviše školske djece i omladine“. 

„Godišnje se izuzme oko 20.000 knjiga, što je, s obzirom na broj stanovika ovog područja, iznad jugoslovenskog prosjeka“, navodi se u  Monografiji.

U Domu je djelovao Centar za stručno obrazovanje radnika FAMOS-a, koji je kontinuirano organizirao različite seminare i kurseve namijenjene radnicima i njihovim rukovodiocima. Zavod za učenje stranih jezika unutar Doma organizirao je i kurseve stranih jezika koje je godišnje pohađalo stotine radnika.

Osim edukacije, Dom je bio mjesto razonode i druženja, dodaje Sabina. Prema njenim riječima, bilo je vrlo važno da radnici Fabrike nakon posla imaju gdje doći na „čašicu razgovora“.

Tu su vrlo često, prisjeća se Sabina, dolazili i fudbaleri Fudbalskog kluba „Famos“, gdje su razgovarali s mještanima i od njih dobijali podršku.

Sabina je počela redovno odlaziti u Dom kulture kao omladinka, gdje je posjećivala predstave, koncerte, a jedno vrijeme je, kao studentica, honorarno radila i u biletarnici.

Po okončanju studija Sabina se zapošljava u FAMOS-u. Nastavlja odlaziti u Dom kulture koji je za nju, kao i za sve mještane Hrasnice, bio važan edukacijski, kulturni, zabavni i društveni centar.

„To je bio jedan kompleks – ukoliko ljudi žele u restoran, pozorište ili kino, imaju gdje. Čak je tu bila i galerija za crtanje...“, kaže Sabina i naglašava da je posebnost Doma bila u restoranu i svečanostima koje su tu održavane. 

„Meni su nezaboravne bile Nove godine. Dom je bio prekrasno uređen jelkama i podijumom. Goste su dočekivali vrhunski ugostitelji. Pred njih su izlazilli u bijelim rukavicama i leptir-mašnama...“, kaže Sabina i ističe da je posljednja zabavna večer koju pamti bila 8. marta 1992. godine. Tada je skupa sa ostalim radnicama  Fabrike motora „FAMOS“ proslavljala Međunarodni dan žena. Nepunih mjesec dana nakon toga, u BiH je počeo rat.

Poslije 1992. godine bračni par Avdić više nije živio u Hrasnici. Po okončanju rata, Safet se nije vratio na posao u restoran Doma, jer kako kaže: „Dom više nikada nije zaživio.“.

U prostorije Doma kulture oboje su, prvi put nakon 25 godina ušli u februaru 2017. godine.

„Evocirale su mi se mnoge uspomene. Kada sam prvi put sa knjigom dolazila u biblioteku, i sa knjigom ispod ruke izlazila iz Doma. Danas izgleda sablasno i tužno.“, zaključuje Sabina.

Dom kulture u Hrasnici danas ima aktivnu biblioteku i teretanu. Ostale prostorije su prazne i zaključane.

Dom kulture