AIDA KALENDER: Domovi kulture - prva lekcija kulturnih politika

Piše: Aida Kalender

 

Dva su razloga za ovaj prilog. Najprije, Udruženja „Akcija“ iz Sarajeva, koje vodim, već više od godinu dana radi na projektu posvećenom domovima kulture u BiH, čiji će rezultati uskoro biti prezentirani javnosti. Drugo, ova izložba čini i lijepu godišnjicu mog susreta sa jednom od autorica izložbe, arhitekticom Lejlom Kreševljaković, tačno prije godinu dana, na ovom istom mjestu, kad smo i počele razgovarati o temi domova kulture koja također predstavlja njenu naučnu preokupaciju.


Udruženje “Akcija” jedina je organizacija u BiH koja se sistemski bavi pitanjima kulturne politike i strategija kulture. A upravo tema domova kulture prva je lekcija kulturne politike. Zašto? Na prvom času mojih magistarskih studija kulturne politike na University of Warwick u Velikoj Britaniji, spomenuti su Andre Malraux i maisons de la culture. Prvi francuski ministar kulture poznat je kao tvorac modela domova kulture u savremenoj evropskoj kulturnoj politici. U prvom strateškom planu njegovog ministarstva 1961. godine, donesena je odluka o izgradnji dvadeset domova kulture za četiri godine u Francuskoj.


Nakon završetka II svjetskog rata, kulturna je politika i u bivšoj SFRJ, u širem smislu, pratila Malrauxov koncept „demokratizacije kulture“. Kultura je tako imala prvenstevno emancipatorsku i prosvjetitljsku zadaću „difuzije elementarne kulture“. Još 1943. godine u dokumentima Zemaljskih antifašističkih vlada, utvrđena je zadaća kulture kroz izgradnju domova kulture. IO ZAVNOH piše:


„kulturno-programski rad širokih narodnih slojeva najlakše je započeti osnivanjem domova kulture. Dom je određen da bude takva kulturna ustanova, koja će biti sastajalište naroda, stjecište života naroda, iz kojeg će se smišljenim programom kao žarište proširiti kulturno-prosvjetni rad na cijelo mjesto, općinu, kotar...“


U jednoj od rijetkih knjiga koja se sistemski bavi temom domova kulture, „Centri kulture, domovi kulture i društveni domovi u SR Hrvatskoj“, autori Ivan Rogić i Andrija Mutnjaković kažu da su „uloga i vrijednosti domova kulture određeni strateškim ciljevima kulturne politike”. U tzv. “Crvenoj knjizi” (na 5. i 6. stranici) cilj kulturne politike koji se tiče teme domova kulture je:


“- ljudsku radnu i životnu svakidašnjicu ispuniti kulturnim sadržajima, tako da kultura označava način života, da označava kreativni rad i život svakog pojedinca, kako bi svaki pojedinac u smislu kreiranja rada i života postao intelektualac, boraveći u carstvu nužnosti onoliko koliko je historijski nužno, a u carstvu slobode onoliko koliko je u moći njegovog društvenog kreiranja slobode rada i oslobođenja rada, kao i života izvan rada (ako je još održiva podjela između radnog i neradnog vremena.)“ (1)


Od 1947. do kraja 1960-ih, ključna okosnica kulturne politike bilo je opismenjavanje naroda kroz permanentno obrazovanje i socio-kulturnu animaciju, pri čemu su glavnu ulogu imali domovi kulture, centri kulturne akcije i biblioteke. Drugi val, 1970-ih godina, obilježili su centri za kulturu koji postaju nova žarišta kulture. Njihova glavna zadaća bila je društvena integracija na nivou lokalne zajednice.


Raspadom Jugoslavije, došlo je do velikih promjena - stari domovi kulture i radnički univerziteti nestaju, a o ulozi i funkciji domova kulture, kao veoma značajne fizičke i simboličke infrastrukture za kulturu u BiH, veoma malo ili nikako se govori u konstruktivnoj debati. Domovi kulture imali su ključno mjesto u ambicioznim kulturnim politikama i kulturnim strategijama vizionara poput Malrauxa prije više od pedeset godina, dok strategije kulture na nivou grada ili Kantona Sarajevo danas uopšte ne postoje.


Stoga je izložba autorica Lejle Kreševljaković i Anide Krečo početak prijeko potrebne informirane diskusije o novoj ulozi domova kulture u našem gradu te početak njihovog strateškog repozicioniranja u kulturnoj politici u BiH i vraćanja građanima. Prostori domova kulture u Sarajevu, koje su autorice prikazale na ovoj izložbi, kao da pozivaju odgovorne da učine sve kako bi se oni ponovo ispunili kulturom i razdraganim i aktivnim građanima.

 

Referenca:

(1) Rogić, Ivan i Mutnjaković, Andrija. 1984. Centri kulture, domovi kulture i društveni domovi u SR Hrvatskoj. Zagreb: Zavod za kulturu Hrvatske, 1984, pp. 13

 

Tekst je adaptirana verzija obraćanja autorice na otvaranju izložbe "Domovi kulture u Sarajevu" u Gradskoj vijećnici u Sarajevu, 20. oktobra 2017. godine, te je objavljen u Katalogu izložbe.

Dom kulture